Sustavi vatrodojave imaju vrlo važnu ulogu u zaštiti osoba i imovine od potencijalnih velikih šteta koje može uzrokovati požar. Temelje se na što ranijem upozoravanju korisnika o nastalom požaru i zbog toga je bitna njihova pouzdanost i kvaliteta detekcije. Ako sustav vatrodojave ne ispuni zahtjeve, može dovesti do enormnih šteta i stradavanja ljudi, jer je kod svih požara vrijeme djelovanja, odnosno gašenja požara najvažniji faktor.

Vatrodojava i njena primjena

Vatrodojava se primjenjuje u mnogobrojnim stambenim objektima, ali veći je naglasak na poslovne objekte. Sustav se najčešće ugrađuje u tvornice, skladišta, hotele, muzeje, banke, gospodarske zgrade, računalne centre, ali mnoge druge objekte. Često se umrežava s ostalim sustavima tehničke zaštite kao što je npr. video nadzor koji omogućava da se pravovremeno snimi uzrok i tijek požara.

Sustavi vatrodojave

Sustav se sastoji od nekoliko važnih elemenata. Glavna jedinica koja upravlja detekcijom i uzbunjivanjem je vatrodojavna centrala. Ona prima informacije od vanjskih javljača požara, prikuplja podatke i ovisno o statusu informira korisnika putem signalnih jedinica ili umreženog računala. Ovisno o kompleksnosti i površini vatrodojavnih zona, postoji nekoliko tipova vatrodojavnih centrala.

Adresabilne vatrodojavne centrale evidentiraju i prikazuju status svakog detektora u sustavu, čime dobivamo povećanu preciznost lociranja požara, što je iznimno bitan faktor za njegovo pravovremeno gašenje. Isto tako, olakšavaju pronalazak neispravnog detektora i njegovu brzu izmjenu. Adresabilne centrale se većinom koriste na većim objektima koji zahtijevaju izrazitu preciznost detekcije.

Uz njih, u primjeni se nalaze i jednostavnije, konvencionalne vatrodojavne centrale. Za razliku od adresabilnih, detektori na konvencionalnim centralama spojeni su u jednu ili više zona ovisno o površini koju pokrivaju. U slučaju požara detektor iz ugrožene zone šalje informaciju vatrodojavnoj centrali i time alarmira korisnika. Konvencionalne centrale se većinom primjenjuju na manjim objektima koji imaju nekoliko vatrodojavnih zona.

Vatrodojavne centrale bi bile beskorisne da nema adekvatnih detektora, odnosno javljača požara. To su većinom elektronički elementi koji mjere određene fizikalne veličine koje su karakteristične za požar.

Javljači požara

Termomaksimalni javljači požara detektiraju porast temperature u prostoru do određene vrijednosti. Termodiferencijalni javljači rade na sličnom principu tako što detektiraju naglu promjenu temperature u određenom vremenskom periodu. U primjeni su i optički detektori koji registriraju promjenu loma svjetlosne zrake unutar tamne komore uzrokovane dimom. Sve češću primjenu dobivaju i infracrveni javljači koji detektiraju infracrveno zračenje požara i mogu biti toliko precizni da evidentiraju već i samo iskrenje. Valja još spomenuti i elektrokemijske detektore i kombinirane detektore koji uz požar detektiraju i plinove kao što je ugljični monoksid.

Važan faktor vatrodojavnih sustava je njihova pravilna i stručna instalacija u posebno zaštićene građevinske konstrukcije, kanale i kućišta kako bi se osigurao njihov rad u svim uvjetima, bez obzira na stupanj razvoja požara. U slučaju njegovog širenja, podaci dobiveni od vatrodojavnog sustava imaju veliku važnost u njegovom gašenju.
Kako bi vatrodojavni sustavi radili pouzdano i nesmetano, potrebno ih je pravilno i redovito servisirati kako bi jamčili potrebnu razinu sigurnosti. Investicija u vatrodojavni sustav spašava vaš životi živote vaših djelatnika, te pravovremenim uzbunjivanjem sprječava nastajanje velikih materijalnih šteta koje požar može prouzročiti.